Jedinstvena umjetnička karijera sirijskog pjesnika Adonisa i žestoko neovisna perspektiva na svijet desetljećima su očaravali arapski svijet; međutim, on je uglavnom nepoznat u engleskom govornom svijetu. To se može promijeniti s prijevodom Khaleda Mattawea Adonisove Izabrane pjesme, koja je za prijevod dobila nagradu Saif Ghobash – Banipal.
Adonis se slovi kao jedan od najvećih pjesnika zadnjih pola stoljeća. Djela su mu široko prevođena i objavljena, a na Bliskom Istoku prepoznata je kao književna ikona u arapskom svijetu. Također je ikonoklast koji se tijekom svoje duge karijere nije bojao krenuti vlastitim putem u književnom i političkom smislu, žestoko braneći svoja, ponekad kontroverzna, mišljenja. Rođen Ali Ahmad Said Asbar 1930. u Al Qassabinu, Latakiji, u sjevernoj Siriji, Adonis je razvio svoj književni zanat živeći u Libanonu, gdje je osnovao časopis Poetry za objavljivanje eksperimentalnih djela, te u Parizu, gdje je studirao početkom 1960-ih i kasnije emigrirali. U svojoj poeziji on se bavi nacionalizmom, i sirijskim i pan-arapskim, i arapskom tradicijom sufizma. Također je arapsku poeziju prvi put uveo elemente europskog modernizma i nadrealizma. Adonis je u sufizmu i nadrealizmu sugerirao da su ti naizgled različiti pokreti zapravo vrlo slični i da obojica dijele uvjerenje u nužnost prepuštanja podsvijesti u potrazi za apsolutnim značenjem. Pritom on oslobađa ove pokrete iz njihovih nacionalnih temelja i otkriva način na koji istočni i zapadni filozofski okviri ne moraju biti neimitivni.
Adonisovo uvođenje europskih književnih koncepata i konvencija u arapski stih nailazilo je na otpor već mnogo vremena, kao i njegov uporni eksperimentalni niz, koji je njegov rad nazvao ezoteričnim i neprobojnim. Međutim, njegovi napadi na suvremenu arapsku kulturu i poeziju izazvali su mnogo više kontroverze na Bliskom istoku. Adonis je arapsku kulturu optužio za 'paralizu' i 2002. godine u New York Timesu glasovito sugerirao da 'u arapskom svijetu nema više kulture. Završeno je, kulturološki gledano mi smo dio zapadne kulture, ali samo kao potrošači, a ne kao tvorci '. Unatoč žestokim kritikama, Adonis i dalje proizvodi djela prvenstveno na arapskom, a ne na francuskom ili engleskom jeziku, a njegova je publika očito dio arapskog svijeta koji kritizira.
Ova ambivalentnost očitala se u pjesnikovom odgovoru na krizu koja je zahvatila Siriju od početka Arapskog proljeća početkom 2011. Našao se na udaru kritike zbog svog odgovora na eskalirajuće nasilje koje je zahvatilo Siriju, a neki sugeriraju da nedovoljno učinjeno da bi se izjasnio protiv Assadovog režima. Adonis je odgovorio izjavljujući da je bio u izravnoj suprotnosti s režimom više od pedeset godina i da je njegova podrška sirijskom prosvjednom pokretu ukupna, izjavivši samo da bi više volio nenasilne metode prosvjeda.
Adonisovo tvrdoglavo odbijanje da se prikloni pritiscima popularnog mišljenja, kako u arapskom svijetu, tako i na zapadu, znači da ga nikada neće smatrati glavom bilo kakvog pokreta. Međutim, to odbijanje kompromisa središnje je mjesto njegove poezije i razlog je što njegova djela koja izazivaju mišljenje i dalje privlače takvu publiku.
Adonis je proslavljen u A Tribute to Adonis u londonskim Mosaic Roomsima. Na izložbi je bilo izloženo više od 100 Adonisovih slika, kao i niz književnih događaja.
Autor: Thomas Storey
