Srbi su za razliku od svih drugih ljudi na planeti. Postoji uistinu jedinstven mentalitet i koncept koji im pomaže razdvojiti, neprenosiv način života koji je sažet u četiri slova, dva sloga i milijun značenja. Ta stvar je Inat, a ako ti se ne sviđa onda znaš kamo ići.
Etimologija osjećaja
Seciranje složenog koncepta sve do etimologije uglavnom neće dati odgovore na nijedno pitanje, ali Srbi su se i ovdje postavili. 'Inat' je riječ turskog porijekla, izraz koji se prevodi kao 'tvrdoglavost', 'tvrdoglavost' ili 'prijezir'. Svi ovi prijevodi u korelaciji su s srpskim Inatom, ali nijedan od njih nije istinski blizu prenošenja ideje.
Prosvjedi protiv rive Beograda © Ne Davimo Beograd / Facebook
Rođenje nacionalne svijesti
Rečeno je da je Inat najbliži prijevod (izgovara se EE-nat) fraza 'odsjeći nos da bi ti zabio lice', ali čak je i to kratko. Jednostavno rečeno, Inat radi nešto usprkos posljedicama, pomalo nesmotrene želje da dodirne nešto čisto zato što dolazi s naljepnicom na kojoj piše "Ne diraj", neposrednim prisilnim osjećajem da nešto učiniš jer je to zabranjeno.
Srpska nacionalna svijest formirana je u situaciji duž ove linije. Veći dio nacionalnog mita usredotočen je na čuvenu Kosovsku bitku iz 1389., bitku koja se tretira kao gubitak, iako je zapravo bila više izjednačena. Srbi su se borili s Osmanlijama u nezavidnoj situaciji, odlučivši umrijeti na bojnom polju i steći kraljevstvo na nebu, umjesto da pregovaraju i žive u ropstvu.
Osjećaj žrtve i prkosa nastavio se i tijekom okupacije. Jedna od odlika Osmanskog carstva bilo je prisilno obraćenje kršćana na Balkanu, dajući narodu Srbije, Bosne i ostale mogućnosti prelaska na islam ili umiranja. Mnogi su se širom Bosne, Albanije i drugih odlučili pretvoriti - većina Srba odabrala je opciju 'smrti'.
Nije najsretnija turistička atrakcija, ali svejedno važna je @ Asiana / Shutterstock
Inat 20. stoljeća
Živjeti normalan život suočen sa nedaćama uobičajen je niz u cijelom svijetu, ali malo je nacija dovelo do krajnosti kao što su to činili Srbi 1999. Posljednje godine 20. stoljeća Srbija je (tada Jugoslaviju) napala NATO, dok je međunarodna organizacija bacila bombu nakon bombe na srpske i crnogorske gradove, gradove i sela tokom 78 dana.
Jesu li Srbi proveli ova dva i pol mjeseca ukopani u podzemlje, čekajući da se rat završi? Ili su izašli iz grada što je brže moguće? Ne, i dalje ne. To je možda bila neka vrsta nacionalne histerije, ali Srbi su umjesto toga odlučili živjeti hiper-normalan život. To je značilo držanje roštilja na krovovima dok su bombe padale oko njih, otvoreno noseći majice s ciljevima ukrašenim na leđima.
To je značilo skretanje s beogradske godišnje zabavne vožnje u rekordnom broju, unatoč kiši koja je padala i potencijalnoj smrti artiljerijskim udarima. To je značilo da trebate više vremena za šetnju mostovima, iako su oni bili otvorena meta NATO bombardera. Srbi su se na mnogo načina odvažili NATO-a da ih ubije. Neki bi to mogli nazvati ludošću, kad je stvarnost Inat.
Srpski nogomet posljednjih je godina postao poznatiji po nasilju navijača © Fotosr52 / Shutterstock
