Kao dio naše serije „20 književnih prevoditelja ispod 40 godina“ intervjuirali smo prevoditelja književnosti s francuskog i talijanskog jezika Andréa Naffis-Sahelyja.
Preveo je romane i pjesnike iz: sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, Francuske, Italije
Najnoviji prijevodi: The Confines of Shadow od Alessandra Spina; Iza bodljikave žice: Izabrane pjesme Abdellatifa Laâbija
Čast: engleska PEN nagrada za pisce u prijevodu
Izvannastavni: Pjesnik, Obećana zemlja: Pjesme iz životnog puta (Pingvin)
Pročitajte: "Slava onima koji nas muče", Abdellatif Laâbi
Što trenutno prevodite?
Radim na grafičkom romanu pod naslovom Une éternité à Tanger (Vječnost u Tangeriju) koji su zajednički producirali ivorski autor Titi Faustin i kamerunski ilustrator Nyoum Ngangué. Vječnost u Tangeru pripovijeda tinejdžer po imenu Gawa na putu da emigrira iz rodnog grada, izmišljene afričke prijestolnice Gnasville, do Tangera, usputne točke svog putovanja u Europu, gdje se nada da će pobjeći od ekonomskih, političkih i socijalna patnja koja muči njegovu matičnu zemlju. Moj prijevod bit će objavljen u ožujku 2017. godine.
Koji pristup ili postupke uzimate pri prevođenju?
Kad je riječ o izazovima samog stvarnog postupka prevođenja, nikada nisam bio djelomičan ni u jednoj teoriji koja se temelji na prijevodu: velik dio procesa je, čini mi se, intuitivan. U tom smislu, bez obzira da li su autori koje sam preveo bili „mrtvi i kanonizirani“, „živi i uspostavljeni“, ili čak jednostavno „nastaju“, moram se postaviti na isti test: „mogu li njihovi tekstovi praviti ?” Preveo sam dvadeset i jednu knjigu, i osim tri povjerenstva, „ručno sam“ odabrao sve svoje autore na temelju toga da li će moje osebujne idiosinkracije dopuniti njihove.
Kojim vrstama radova ili regijama gravitirate?
Nakon prevođenja sedam knjiga marokanskih autora, vjerojatno bih trebao reći da moj rad gravitira sjevernoj Africi. Ipak, svaka knjiga koju sam radio sigurno je ostavila neizbrisiv dojam. Nitko me nije smijao poput Balzacove Fiziologije zaposlenika, dok me je Zolin novac učinio melankoličnim i besramnim. Barbarijske smokve Rashida Boudjedre povukle su me ispod zečje rupe europskog kolonijalizma u sjevernoj Africi, dok me je Abdellatif Laâbi (Iza bodljikave žice: Izabrane pjesme) izvukao iz nje. Također sam naučio puno toga od svih ostalih, ali Alessandro Spina je možda bio autor kojeg sam najviše želio upoznati, ali umro je isti tjedan kad sam potpisao ugovor da ga prevedem, što znači da sam vjerojatno najzaslužniji za The Confines of the Shadow, višegeneracijski epski skup u Libiji od 1911. do otkrića nafte u 1960-ima. To je ciklus koji sadrži šest romana, novela i četiri zbirke priča. Svezak 1 mog prijevoda objavljen je 2015. godine, a svezak 2 trebao bi uslijediti krajem 2017. godine.
Tko ili što su neki neprevedeni pisci ili djela koja biste željeli vidjeti na engleskom? Zašto?
Njegujem životnu strast prema radu saudijskog romanopisaca Abda al-Rahmana Munifa (1933–2004.), Čiji roman Kvintet Gradovi soli opisuje kako se otkrićem nafte život na selu okrenuo 1920-ih i revolucionarne promjene koje su uslijedile u Zaljevu kao rezultat tog otkrića. Dok je gradove soli gadno preveo Peter Theroux, bilo bi divno vidjeti nekoga koji je preuzeo zadatak prevođenja Munifove trilogije povijesnih romana Ard as-sawad / Mračna zemlja koja se vrti oko života posljednjeg iračkog vladara Mamluka, Dawud-paša. Munifov rad zabranjen je u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje on i dalje ostaje vrlo popularan.
