S fantastičnim pričama o vješticama i vilama, goblinima i vilenjacima, ili herojskim prinčevima i njihovim zlobnim kolegama, folklor i bajke već su dugogodišnja tradicija pripovijedanja djece za djecu.
Te nam priče omogućuju da istražimo najudaljenije dosege svojih zamisli - ali neke imaju i zlobnije priče o leđima. Dolje ćemo pogledati tamniju stranu kanonskih najotrovnijih priča.
Ljepotica i zvijer
Smatrana konačnom pričom o tome kako ljubav pobjeđuje sve, ova tradicionalna bajka koju je napisala Jeanne-Marie Leprince de Beaumont trajan je klasik koji je rađao opere, filmove i balade. Izvornik, međutim, nije toliko sangijski ni komičan kao kasnije verzije. U originalu, Belle je kći bankrotiranog trgovca, za razliku od ekscentričnog izumitelja, srebrni proizvodi u impresivnom dvorcu Zvijeri ne pjevaju i ne plešu, i što je najvažnije, to su mahinacije Belleovih dviju zlih sestara koje rezultiraju zvjerstvom smrti, a ne komično zlobni Gaston, koji je samo Disneyjev ukras. Nadalje, iako se de Beaumontova pripovijest sretno završava, Belleova ljubav razbija kletvu koja je stavljena na Zvijer, mnoge verzije negiraju ovaj sretan kraj za zlobni par, umjesto da odluče zatvoriti priču tako da Belle tuguje zbog zvijerine sklone formi.
Pepeljuga
Ova arhetipska priča o nepravednom ugnjetavanju interpretirana je u raznim filmovima i literaturi, a čak je korištena i u psihološkoj terminologiji. Iako je završetak ostao isti u manje 'saniranim' verzijama lore, postojanje staklenih papuča ostalo je neobjašnjiva greška u usmenom prijenosu; u starijim verzijama papuče su izrađene od krzna vjeverice. Kad je princ tražio svoju neuhvatljivu ljubav, prema braći Grimm, dvije su sestrice gotovo prevarile, obojici su odrezali dijelove stopala kako bi se uklopili u papuče; Tek kroz nebeske golubice, Princ je shvatio da sestre krvare iz svojih samopuštenih amputacija. Nadalje, u duhu kvazi makabre komedije, neke se verzije završavaju očima maćeha koje su istrgnule iste golubice, omogućavajući tako pravedno kažnjavanje zla.
Kralj žaba
Nedavno adaptirana u Princezu i žabu iz 2009. godine, originalna Grimmova bajka nažalost je daleko manje sentimentalna i romantična od svojih modernih adaptacija. Tamo gdje moderne verzije tvrde da se čarolija ruši poljupcem princeze, stvarnost je da je Prinčevu transformaciju uslijedila razmažena i plašljiva princeza koja je ljutito i odvratno bacila neumoljivu žabu na zid. Druge verzije priče čak tvrde da je žaba, umjesto poljupca (ili bacanja), jednu noć mirno spavala na jastuku princeze, uz njezin (vrlo) nevoljki dogovor, a to je, čini se, bilo dovoljno za prekid čarolija njegovog oblika žaba.
Greta Samuel © Kulturno putovanje
Ivica i Marica
Zastrašujuća priča o kanibalizmu i zlostavljanju djece, koja se glavnim junacima sretno završava, ova priča o braći Grimm također sadrži sve elemente uzbudljive dječje avanture, uključujući i kućice s medenjakom, razgovaraju s guskama i skrivenim blagom. Osim što je priča o tome da je čovjek prisiljen napustiti svoju djecu na zapovijed svoje manipulativne supruge, detalji Hanselove i Gretelove zarobljenosti na rukama vještice (Hansel je pomoću kosti prethodne žrtve prevario svog otmičara, na primjer, a Gretel na kraju gurne vješticu u pećnicu) jednako su alarmantni koliko i prisilni. Neki od tih događaja još su uvijek prisutni u 'sanitiranim' verzijama, ali mnogi izostavljaju još groznije detalje koji su uključeni u bijeg djece iz kuće s medenjacima.
Mala sirena
Budući da je istoimeni ženski lik postao znamenitost Danske (u obliku kipa), originalna priča Hans Christiana Andersena jedna je od tragičnijih svih priča u čitavom kanonu bajki. Za razliku od inačica koje su prilagođene djeci, u kojima mala sirena juri i pronalazi svoju sreću, izvorna sirena nikada ne uspijeva steći ljubav princa. Međutim, za razliku od mračnijih i ciničnijih tonova otkrivenih u drugom folkloru, originalna priča o maloj sireni pokazuje nagrade koje dolaze od samopožrtvovanja, jer ona sirena odluči postati morska pjena, a ne ubiti čovjeka koji je zaradio njenu neuzvraćenu ljubav. I razbijajuća i uzdižuća, Mala sirena složeno je istraživanje problema koji uključuju društvenu klasu i osuđene težnje.
Mačak u čizmama
Smatran jednim od najomiljenijih mačaka fikcije, Puss-in-Boots je poznatiji po svojim brzim duhovitostima i načinima podizanja čizama, nego po folkloru u kojem je igrao kao glavni lik. Umjesto da je samo antropomorfna mačka s uzaludnom naklonošću za kožne galanterije, Puss je u stvari lukavo, lukavo i brzo stvorenje, koje je svojom prevarom, šarmom i snalažljivošću katapultiralo svog gospodara u slavu i bogatstvo i za njega su dobili mladenkinu princezu, dvorac i bezbrojna bogatstva kako bi mogli živjeti u luksuzu do kraja života. Iako ima lagan i pomalo optimističan pristup životu, u metodama ove pametne mačke postoji izvjesna makijavellijanska bezobzirnost, a čini se da potiče maksimum da "krajevi opravdavaju sredstva", čak i ako su rezultati prilično nesretni.
Greta Samuel © Kulturno putovanje
Rapunzel
Ova njemačka priča postala je predmetom velike fascinacije (i parodiranja) tijekom godina, pri čemu je idiom 'Rapunzel, Rapunzel, spusti kosu' postao previše pamtljiv. Sretan par, međutim, morao je izdržati mnogo više kušnji i nevolja nego što se to na početku čini, jer su se ponovno okupili tek nakon što je Rapunzel, trudna i sama, izbacila u pustinju bijesnu vješticu, dok je princ oslijepljen nakon pada sa kule i u trnovit mlaz ispod. A postoje još cinične verzije pripovijesti. U njima je trudna Rapunzel napuštena i zaboravljena od princa koji nikada nije imao namjeru oženiti je. Vjerojatno je ova verzija zamišljena kao upozoravajuća priča o opasnostima zavođenja.
Crvenkapica
Crvena jakna je imala toliko prepravki da je teško utvrditi koja je 'najranija' verzija. Iako verzije u kojima se najviše probija, vuka jednostavno koriste kao alegoriju za upozorenje da ne mogu razgovarati s nepoznatim osobama, nekoliko tamnijih računa otkriva nasilni i destruktivni sloj ispod početnog furnira. Jedna verzija nagovještava da je vuk i baka jedna te ista osoba, a druga nagovještava Crvenu jahačicu 'milostivo' dopuštajući vuku da pojede svoju baku prije nego što ona ubije vuka kako bi mogla oduzeti imovinu njene bake. Najviše uznemiruje, međutim, vjerojatno inačica koja nagovještava bestijalnost, u kojoj Crvena jahačica koristi svoje tijelo kako bi se spasila od smrti, konzumirajući svoju ljubav s vukom na samim plahtama na kojima je ubijena njezina baka.
Uspavana ljepotica
S premisom koja je već bizarna i pomalo uznemirujuća sama po sebi, mnoge verzije Sleeping Beauty-a zapravo se sretno završavaju, a čarolija je razbijena stvarnim ljubavnim poljupcem. Međutim, verzija Charlesa Perraulta nudi bizaran dodatak, tvrdeći da je prinčeva majka zlostavljač s tendencijom prema proždiranju male djece. Perraultova uspavana ljepotica i njezina djeca usko izbjegavaju kuhati i jesti zahvaljujući pravovremenom povratku supruga i ljubaznim nastojanjima sluge u palači. Usprkos tome, najviše uznemiruje pričanje ono u kojem princ, očaran ljepotom uspavane princeze, napada ju dok spava. Princeza se budi, rodi blizance, ali princ je odavno otišao.
Greta Samuel © Kulturno putovanje
