Taslima Nasrin je bangladeška spisateljica, koju su u njezinoj rodnoj zemlji prisilile prijetnje i prijetnjama hinduističkog ekstremizma i islamskog terorizma, na što je potaknuo njen roman Lajja iz 1993. godine, koji je prikazao sektaško nasilje u Bangladešu.
Taslima Nasrin život je radikalno poremećen objavom njenog romana Lajja, koji je potaknuo valove protesta i nemira, te kampanje nasilja i zastrašivanja protiv nje. Kontroverza je nastala zbog romana koji prikazuje sektaško nasilje između muslimana i hindusa u Bangladešu, i posebno njegov grafički prikaz raširenog pokolja hindusa, nakon rušenja Babri Masjida u Indiji. Lajja, što u prijevodu znači "Sramota", književni je protest protiv porasta sektaške neprijateljstva i predrasuda koji su tada zahvatili tu regiju i posvećen je "narodu indijskog potkontinenta".
Događaj Babri Masdid 1992. godine u Indiji bio je jedinstveni, šuplji, evocirajući događaj kroz koji su hinduski ekstremisti došli na vlast u Indiji, čime je okončan sekularni imidž zemlje i zavladao predizbornim neprijateljstvom između hindusa i muslimana. U Nasreeninom romanu ovaj se događaj refraktira kroz objektiv obitelji Bangladeši Dutta, koji svaki događaj tumače na različite načine. Oni su podijeljeni prema vjerskim, socijalnim i ekonomskim linijama, pa su tako mikrokosmos bangladeškog društva u cjelini, u kojem je pitanje rušenja postalo političkim minskim poljem preko kojeg su se polarizirali veliki slojevi stanovništva. U romanu se dovode u pitanje pripadnosti Bangladeša, bilo da ih više zanima relativna važnost njihovih sektaških zajednica, ili žele li sačuvati zajednicu bangladeškog društva u cjelini i sačuvati imidž svoje zemlje kao tolerantne i mirna nacija.
Nakon objave Lajje, Taslima Nasreen zaslužila je bijes islamskih fundamentalista kako u svojoj zemlji, tako i na potkontinentu u cjelini. Njena knjiga je bila zabranjena u Bangladešu i protiv nje je izdata Fatwa (vjerski edikt), dok ju je Vlada Bangladeša optužila za klevetu islama.
Pobjegla je iz Bangladeša, otišla u Francusku i zatražila politički azil. Odbila je biti pokrivena prijetnjama nasiljem i, na svoj svoj meko izgovoreni način, postala ikona za slobodu govora. Njezina hrabrost, suočena s tako raširenom osudom i zastrašivanjem, učinila ju je simbolom ljudskih prava u cijeloj regiji i privukla podršku ljudi širom svijeta u njenoj borbi protiv fundamentalizma.
Nasreen se 2004. vratio na potkontinent i pokušao se skrasiti u Kalkuti, ali su ga opet napale fundamentalističke stranke, pa je bio prisiljen pobjeći i vratiti se na Zapad. Međutim, ostala je prkosna i vratila se u Indiju, ali bila je prisiljena naseliti se u New Delhiju jer joj vlada zapadnog Bengala ne bi omogućila ulazak. Nastavila je objavljivati i romane i kritička djela, voditi kampanju protiv fundamentalizma i slobode govora širom svijeta.
