Prema povjesničaru umjetnosti umjetnosti Lin Ci, tradicionalna kineska slika s tintom nastojala je životno evocirati „duhovnu sličnost“ aspekata prirode. Prakticirani od strane znanstvenika, čin slobodnog slikanja tintom mogao bi donijeti „utjehu njihovim srcima“, budući da su se distancirali od stvarne politike carskog dvora. Kultura Trip istražuje djela suvremenih kineskih slikara s tintom koji paradoksalno povezuju prošlost i sadašnjost.
Možda smo daleko od velikih majstora dinastija Yuan i Ming, ali pridržavanje ljepote i discipline kaligrafije i slikanja tintom često povezuje prošlost i sadašnjost u kineskoj umjetnosti. Dominique Narhas je u kataloškom eseju za tintu - Umjetnost Kine u Saatchi galeriji napisao: "Boja sa tintom nas dovodi u kontakt s imerzivnom prisnošću u kojoj se prikazuju humanističke teme čovjekova odnosa prema sebi, prirodi i drugome. na velikoj pozadini stalnosti i promjena. " To isprepletanje prošlosti i sadašnjosti razlikuje suvremenu kinesku umjetnost na globalnom tržištu i rezultira djelima koja su u stanju referencirati tradiciju i konvenciju, ali ipak govore suvremenom svijetu i međunarodnoj publici.
Shi Zhiying, "Između prošlosti i budućnosti" ljubaznošću White Space Pekinga.
Pa kako se suvremeni umjetnici premišljaju i transformiraju arhaičnu tradiciju? Iz ikonične Knjige s neba Xu Binga i ljudske kose Gu Wende, smrznute ljepilom, u prozirne zavjese nečitljivog jezika; od kaligrafije Song Donga napisane vodom na kamenoj ploči u Writing Diary with Water do digitalnih multimedijalnih djela Yang Yonglianga i idejnih djela Zhang Huan-a i Qiu Zhijie-a, generacija kineskih umjetnika izmišljala je tradicionalne forme za predstavljanje ideja i opažanja o njihovom suvremenom svijetu. Doista, jedan od ključnih elemenata koji podupire inventivnost i inovativnost suvremene umjetnosti u Kini, možda je, paradoksalno, duboko poznavanje i poštivanje tradicionalnih oblika. Kineski umjetnici poštuju svoje kulturno nasljeđe i umjetničke tradicije, ali istodobno slobodno eksperimentiraju s njima. U rukama nekih umjetnika ova reinvencija vodi transgresivnim djelima društvene kritike, čak i divljačkoj satiri, dok drugi razmišljaju o elementima svoga svijeta na mirniji, osobniji ili meditativni način.
Kultura Trip nedavno je razgovarala s raznim umjetnicima u Pekingu i Šangaju o načinu na koji se njihova praksa informira iz proučavanja tradicionalnog kineskog slikarstva.
Gao Ping
Gao Ping u svom pekinškom studiju © Luise Guest.
Gao Ping rekao nam je da su za kineske umjetnike tradicije oslikavanja tintom "poput tla pod nogama". Kad smo razgovarali u njenom ateljeu u Pekingu, ona je razgovarala o svom divljenju slikaru Ba Dau iz rane dinastije Qing, koji je slavno primijetio da na njegovim slikama ima "više suza nego tinte". Njegovi pejzaži postižu ravnotežu između mirnoće, prostora i pažljivo promatranih detalja, čemu se Gao Ping često vraća. Njegov je rad tužan, ali "smiren u srcu", opis koji bi se podjednako mogao primijeniti na vlastitu tintu na papirnim djelima. Sitne usamljene figure ili predmeti lebde u golemom praznom prostoru stvarajući dinamičan odnos između samih oblika i prostora u kojem obitavaju. Njeno duboko znanje i razumijevanje tradicionalnog slikarstva vidljivo je u "ispravnosti" njenog postavljanja i pouzdanosti u njegovo oblikovanje. Kaže da su sitne stvari ponekad važnije od krupnih i očiglednih, a njezin rad stvara tekuću priču utemeljenu na njezinom idiosinkratskom promatranju ljudi, mjesta i događaja. Za Gao Ping slikarstvo je tajni jezik, stvarajući tajanstvene slojeve koji se polako otkrivaju onima koji žele uložiti vrijeme da pažljivo pogledaju.
Gao Ping, 'Mrtva priroda - djevojke', kineska tinta na rižinom papiru ljubaznošću China Art Projects.
Slike na tinti sićušnih ženskih figura, neke gole, neke odjevene, mogu predstavljati svojevrsni autoportret, istraživanje usamljenosti. Oni su dirljivi i ćudljivi, kao i njeni prikazi usamljenih igračaka, izmučenih medvjedića, biljaka u loncu, električnih obožavatelja, figura sjedećih na klupama u parku, blago obrijanih vrtova i jednostavnih dvorišnih kuća. Ova djela izražavaju krhkost i ranjivost. Evociraju uspomene na djetinjstvo, kao i njezina pronicljiva promatranja svijeta oko sebe i njezine reakcije na njega.
Gao Ping, „Bez naslova“, ulje na platnu Ljubaznošću Kineskih umjetničkih projekata.
Suprotno tome, njezine uljane i akrilne slike, neke velike i snažne i druge na manjim kvadratnim platnima, odjednom su snažne i lirične, često koriste suptilni grisaille u koji su slojevi prozirni kako bi se stvorila velika dubina. Ova slikarska djela evociraju nejasne pejzaže koji umjetniku predstavljaju idealan svijet, mjesto sklada i povlačenja iz kaosa urbanog života. Njezin rad govori o njezinoj nevolji u brzini promjena u Pekingu; nemirne transformacije poznatih mjesta u neprekidnom procesu rušenja i urbane obnove. Na svojim slikama stvara drugačiji, smireniji svijet. Suzdržana i ne želi puno govoriti o sebi ili o značenjima svog rada, kaže: "Ono što želim reći je na slikama."
Li Tingting
Li Tingting sa svojim radom 'Luster' © Luise Guest
Li Tingting također radi s tintom na papiru, često u tradicionalnom obliku pomicanja. Njezini su se radovi u početku fokusirali na 'ženstvene' teme - torbe, cipele i haljine - ali su se razvili tako da uključuju banalne predmete povezane sa suvremenim životom i masovnom proizvodnjom, poput jednokratnih plastičnih boca za vodu i žarulja. Predlaže se da se njezina serija Cipele može protumačiti kao feministički odgovor na pritiske na žene da usvoje izrazito 'ženstveni' identitet. Umjetnica pristojno, ali odlučno negira ovo čitanje svog rada, govoreći više da želi proslaviti svoj život kao mlada žena. Također je proizvela djela koja predstavljaju medvjediće, voće, cvijeće i čak sjemenke suncokreta. Kaskadni oblici prekrivaju se površinom njezina papira na varljivo spontan način. U stvari, proces rada s tradicionalnim mastilom, uravnoteživanjem mokrih i suhih poteza četkicama, je zahtjevan i mukotrpan. Iznenađuje svojim izborom jarko ružičaste tinte kao i suvremenim temama.
Li Tingting, "Luster", tinta na rižinoj galeriji ljubazno uz galeriju bijelog papira
Rođena u kineskoj provinciji Shanxi, sada živi i radi u Pekingu i usredotočena je na eksperimentiranje kako bi vidjela koliko daleko tradicija tinte može biti gurnuta u nove i hibridne oblike. Na putu u europske galerije otkrila je djelo Cy Twomblyja i bila nadahnuta da svoj rad pomakne u novom smjeru. Rezultat je, nakon razdoblja intenzivnog eksperimentiranja, bio niz radova koji predstavljaju grandiozne predmete namještaja. Cvjetne tapecirane fotelje i prepune sofe, oslikane i lakirane kineske škrinje i ormarići i raskošni lusteri sada lebde u amorfnom prostoru, pri čemu kapljice i mokraće tinte teku niz površinu, uz nemirni sloj pranja neprozirnih i prozirnih. Njezina blijeda i krhka paleta ustupila je mjesto jakoj magenta i viridijansko zelenoj boji, ali njezina sigurnost u smještaju predmeta unutar prostora i način na koji su neživi predmeti tako ispunjeni životom, povezuje je s majstorskim slikarima kojima se divio kao student.
Umjesto da slika kamenje, bambus i slapove, Li Tingting oslikane kaskade cipela ili masovno proizvedene robe široke potrošnje sugeriraju nedavnu preobrazbu i modernizaciju kineske kulture ili vrstu formalnog namještaja koji ukazuju na zamke bogatstva. Potezanje između čežnje za stabilnošću i prihvatanja promjena u kineskom društvu vidljivo je u Lijevom djelu, iako na manje jasan i nijansiran način nego u radu drugih umjetnika.
