Kao dio naše serije „20 književnih prevoditelja ispod 40 godina“ intervjuirali smo književnika s afričkog, holandskog i francuskog jezika Jan Steyna.
Nedavni prijevodi: Suicide Edouard Levé; Siročad Hadrien Laroche
Izvannastavni: Kritičar knjiga; Doktorski kandidat na Sveučilištu Cornell
Pročitajte: odlomak iz djela Edouarda Levéa.
Što trenutno prevodite?
Trenutno radim na projektu bez izdavača: prva zbirka kratkih priča Fatou Diome, La Preférence Nationale. Diomeov glas tako se sječe na tako neočekivan način; to je sjajan protuotrov anodnoj prozi kratkih priča koje izlaze iz mlina MFA-a. To, naravno, čini i nju šaljivim urednicima obučenim u toj tradiciji, a mislim da nitko ne može okriviti izdavačku kuću da nije uzela knjigu kratkih priča, što će gotovo uvijek biti dobrotvorna donacija u službi dobre literature za njih. Ipak, mislim da nitko tko nema barem malu predispoziciju za naginjanje na vjetrenjače neće izabrati da postane prevoditelj.
Koji pristup ili postupke uzimate pri prevođenju?
Moj pristup sada nije isti kao kad sam započeo. Kad sam prvi put započeo prevod, detaljno sam proučio svaki rad, zabilježio važne ponovljene riječi i izraze, napomenuo sva djela dotičnog autora, pročitao sve tiskovne i akademske članke na koje sam mogao doći. Ono što sam otkad shvatio je da je nečiji prvi, spontani dojam krhka stvar. Volim stvarati male rubne bilješke dok čitam, ne o knjizi, nego o svojoj reakciji na knjigu. A onda volim razgovarati o tome s drugim čitateljima. Postao sam mnogo više fokusiran na to kako knjiga djeluje kao stroj za privlačenje čitatelja i s pitanjima mogu li se čitatelji u drugačijoj kulturi baviti na slične ili jednake načine, nego na značenju.
Kojim vrstama radova ili regijama gravitirate?
Ograničena sam svojim jezičnim vještinama - afričkim, nizozemskim, engleskim i francuskim regijama u kojima ti jezici postoje. Kao što se ispostavilo, ovo mi daje mnogo posla. Prvo sam čitatelj, a zatim prevoditelj. Zapravo mi je veliko olakšanje kad ustanovim da nešto što stvarno volim već postoji u prijevodu ili se već prevodi. Skida me sa udice. Djela zbog kojih se najviše privlačim ona su o kojima stalno pričam svojim prijateljima (ili studentima) Anglofona, ali ne mogu ih zamoliti da pročitaju.
Tko ili što su neki neprevedeni pisci ili djela koja biste željeli vidjeti na engleskom? Zašto?
Willem Anker je najbolji neprevedeni pisac i jedan od najboljih pisaca koji sam čitao na afričkom jeziku. Čitajući ga, osjećam da je apsolutno neophodno da netko učini njegov pogranični roman "Kupci" dostupnim čitateljima Cormaca McCarthya.
Koji su neki od zanimljivijih književnih zbivanja koji se događaju u jeziku ili regiji s koje prevodite?
Pa, rekao sam nešto o francuskom (Diome) i Afrikancima (Anker), pa dopustite da odgovorim na ovo pitanje uz napomenu na nizozemsku književnost. Izgleda mi iznenadna eksplozija talentiranih mladih autora na nizozemskom koji se još nisu registrirali u engleskom prijevodu. Nedavno sam pročitao izvrsne knjige autora u svojim dvadesetim i tridesetim godinama - Philip Huff, Lize Spit, Haro Kraak - kao i etabliraniji autori poput Thomasa Rosenbooma koji se još nisu pojavili u prijevodu. (Naravno, čak i neka važna djela luminarija kao što je Gerard Reve ostaju neuvjerena). Prebrzo i preširoko rekao bih da su ta nova djela manja, osobnija, skromnija, suptilnija, manje egzistencijalno teška i manje data razrađenoj mašti (čak i kad je premisa fantastična) od svojih prethodnika, I smatram da su rezultati prilično ugodni.
Koji je nedavni prevoditeljski izazov s kojim ste se suočili?
Fatou Diome ima šaljive odlomke o bio-organskim proizvodima. Gotovo je nemoguće ispraviti ton; krajnje je lako upasti u lagani humor protiv hipstera ili satiri tipa Portlandia koji jednostavno nije primjenjiv na vrijeme i mjesto Diomeove priče. Njezin humor jedva pokriva osjećaj odvratnosti zbog privilegiranosti potrošača bioloških produkata u odnosu na domaće radnike koje zapošljavaju iz bivših kolonija koje si ne mogu priuštiti i u određenom su ih smislu izjednačile s tim skupocjenim, "svim prirodnim" luksuzima, Ali previše gurajte na gađenje i humor se gubi. To je čin uravnoteženja koji uključuje prosudbu onoga što je važno u učinku koji izvornik stvara i koji dijelovi, ili koja kombinacija dijelova, se može i treba prenijeti u kulturu prijema.
